Za staru damu Europu uvijek se vezivala raspuštenost i dekadencija, a u ovogodišnjem izdanju jednog od najpopularnijih pratećih programa ZFF-a, VELIKIH 5, koji predstavlja filmove iz najvećih europskih kinematografija (Italija, Španjolska, Velika Britanija, Njemačka, Francuska) donosimo dosad najrazuzdaniji film slavnog talijanskog Oskarovca Paola Sorrentina, Loro.

Film o sviti biznismena i ambicioznih političara kojima je od 2006. do 2010. bio okružen medijski tajkun i najkorumpiraniji premijer u povijesti Italije, Silvio Berlusconi, već su prozvali proizvodom tamne strane Fellinija, inače stalnog izvora redateljeve inspiracije. U Sorrentinovoj viziji, talijansko društvo je čisti pakao, zauvijek kontaminirano jeftinom vulgarnošću i sveprisutnom korupcijom, a glavni zaplet filma vrti se oko lanca elitne prostitucije organiziranog za „bunga bunga“ zabave ostarjelog medijskog tajkuna kojeg u filmu utjelovljuje stalni Sorrentinov suradnik Toni Servillo, čiji lik svi pamtimo iz Oscarom nagrađene Velike ljepote.

U britanskom predstavniku selekcije gledamo Keiru Knightley u ulozi života. Film Colette britanskog redatelja Washa Westmorelanda, biografska je drama o životu francuske spisateljice Sidonie-Gabrielle Colette, kandidatkinje za Nobelovu nagradu i pionirke borbe za ženska prava koja je iz temelja promijenila književnost, modu i izražavanje seksualnosti tadašnjeg Pariza s početka 20. stoljeća. Njezina knjiga Claudine po izlasku postaje jedna od vrućih tema tadašnje pariške scene, ali problem nastaje kad zasluge za pisanje knjige preuzme njezin suprug, a Colette se mora izboriti za sebe i svoje mjesto u književnim krugovima. Colette donosi priču o ženskom osnaživanju, a ona posebno odzvanja danas u eri pokreta #MeToo i #TimesUp.

Iz Španjolske nam stiže najnoviji film poznatog redatelja Jaimea Rosalesa Petra, o ženi koja se u potrazi za ocem suočava s bolnim obiteljskim naslijeđem, a koji od svjetske premijere na 15 dana autora u Cannesu ne prestaje intrigirati gledatelje. Priča Petre može se opisati kao kombinacija grčke tragedije i staloženog prikaza emotivnih vakuuma svakodnevice, u kojem se nasilje i tišina nalaze u suživotu. Na svom putu do istine Petra upoznaje čitavu galeriju likova s kojima je obiteljski povezana, a sve njihove priče počinju se ispreplitati u vrtlogu zlobe, obiteljskih tajni i nasilja.

Najnoviji film jednog od najvažnijih suvremenih njemačkih redatelja, Christiana Petzolda, Tranzit, premijerno je prikazan ove godine na Berlinaleu, a kritičari su ga već prozvali svojevrsnom kafkijanskom Casablancom. Petzold se još jednom bavi temom holokausta, ali na drugačiji, distancirani način, stavljajući naglasak na ljubavnu izbjegličku priču smještenu u suvremeni Marseille. Tamo se prošlost miješa sa sadašnjošću, a izbjeglice različitih vremena isprepliću se stvarajući tako osjećaj Europe kao stalnog tranzita. Petzold poziva gledatelje na promišljanje o usponu neonacizma i klimi nenaklonjenoj izbjeglicama u Europi jer po njegovim riječima „svaka izbjeglička kriza je drugačija i svaka izbjeglička kriza je ista“.

U hitu Dvostruki životi poznati francuski redatelj Olivier Assayas propituje učinke digitalne komunikacije na umjetnost i kulturu u komediji o uspješnom pariškom izdavaču Alainu i njegovoj ženi, poznatoj kazališnoj glumici Seleni, koje glume Guillaume Canet i Juliette Binoche. Egzistencijalističke krize, izdaje i nesporazumi povezuju dva ljubavna para dok se u pozadini njihovih odnosa odvija kriza tiskanih medija i jača uloga društvenih mreža u kulturi.

Filmove iz programa Velikih 5 gledamo na velikim platnima Muzeja suvremene umjetnosti i kina Tuškanac.