09lis.
Moj prvi film: Oproštaj od najvećih redatelja
Agnès Vardi, Milošu Formanu, Dušanu Makavejevu, Georgeu A. Romeru i Nicolasu Roegu, redateljima čije ćemo prve filmove gledati u posebnom ovogodišnjem IN MEMORIAM izdanju stalnog popratnog programa Zagreb Film Festivala, MOJ PRVI FILM, zajednička je činjenica da su odigrali ključne pionirske uloge u svojim kinematografskim sredinama pa time i u sveukupnoj povijesti filma, ali i da su nas napustili u posljednje dvije godine.
Tim povodom i njima u čast, selektor programa, filmski kritičar Nenad Polimac, ovogodišnje izdanje programa posvećuje njihovim prvim filmovima kao oproštaj od redatelja i jedne redateljice čiji je rad trajno obilježio povijest filma i čije su pionirske estetike uvele svoje domicilne kinematografije u novo doba modernih tendencija i mogućnosti filmskog izraza.
Debitantski film Agnès Varde La Pointe Courte (1955.) smatra se tako avangardnim djelom čija je pojava prethodila francuskom novom valu, Crni Petar (1963.) Miloša Formana ključno je djelo čehoslovačkog novog vala, Čovek nije tica Dušana Makavejeva praktično je označio početak jugoslavenskog „crnog talasa“, dok je s prvijencem Noć živih mrtvaca (1968.) George A. Romero etablirao termin „kultnog filma“ te prometnuo zombije u nove filmske junake. Performance (1970.) redateljskog dvojca Donalda Cammella i Nicolasa Roega po izlasku je naišao na toliku konsternaciju zbog brutalnog prikaza londonske narko-scene da ga je Warner Bros držao „u bunkeru“ skoro dvije godine. Film prikazujemo povodom nedavne smrti Nicolasa Roega, jednog od najbeskompromisnijeg filmaša britanske kinematografije.
Crni Petar, Formanov iznimni dugometražni prvijenac o generacijskoj otuđenosti, sniman u maniri cinéma véritéa, s kamerom koja zuji oko likova koje tumače neprofesionalni glumci, dočarava atmosferu običnog ljeta u malenom češkom gradu početkom 60-ih. Osjećaj sve većeg buntovništva među mladima u Istočnom bloku prikazan je u liku neposlušnog mladića okrenutog vlastitim zadovoljstvima i nevoljnog da bude puki informant režima.
U svom debitantskom ostvarenju Čovjek nije tica, Dušan Makavejev kao ključna figura „crnog talasa“ već je naznačio temeljne osobine svog radikalnog autorskog pristupa sklonog naturalizmu i primatu biologije nad ideologijom, a čiji je vrhunac ostvaren u kultnim Misterijima organizma. U glavnoj ženskoj ulozi prva je dama jugoslavenskog filma, Milena Dravić koja nas je također nedavno napustila.
Sa samo 25 godina i bez prethodnog redateljskog iskustva, Agnès Varda snimila je svoj prvi film i već s njim stvorila sasvim novu estetiku. Bez obzira na zanimljivost i inovativnost, La Pointe Courte doživio je tako potpuni komercijalni neuspjeh, no kasnije je proglašen prethodnikom francuskog novog vala.
Filmski debi Georgea A. Romera Noć živih mrtvaca snimljen je doslovno za šaku dolara, ali je zahvaljujući usmenoj predaji i ponoćnim projekcijama postao hit. Danas mjesto u povijesti ima kao prijelomni horor film s kojim je Romero praktički izumio žanr filmova o zombijima mesožderima, što je rezultiralo nebrojenim nastavcima i remakeovima.
Podjednako utjecajan bio je i Performance redateljskog dvojca Nicholasa Roega i Donalda Cammella, s Mickom Jaggerom u glavnoj ulozi. Isprva su ga napadali zbog spoja nasilja i rock’n’rolla, no danas je u panteonu modernog filmskog izričaja.