Pobjednik ZFF-a 2015. godine, mađarski redatelj Lászlo Nemes ima novi film – Prije mraka (Sunset), kojeg prikazujemo u programu Ponovno s nama. Njegov proslavljeni debitantski film Saulov sin je uz pobjedu na ZFF-u osvojio i gotovo sve najvažnije nagrade – Grand Prix u Cannesu, Oscara i BAFTA-u za najbolji strani film te Zlatni globus. Njegova priča o židovskom zatvoreniku u Auschwitzu koji nastoji prirediti dostojanstveni pogreb dječaku za kojeg vjeruje da je njegov sin, fascinantan je i osuđujući prikaz fašizma i Drugog svjetskog rata.

I u novom filmu Prije mraka Nemes se bavi civlizacijom na raskrižju odnosno mogućom prijetnjom koja se nadvija nad Europom. Priča prati Irisz, djevojku koja 1913. u Budimpešti pokušava rasvijetliti okolnosti smrti svojih roditelja i pronaći izgubljenog brata u naizgled profinjenom i naprednom, a zapravo prijetvornom i mračnom svijetu u osvit Prvog svjetskog rata. Potraga kroz mračne ulice Budimpešte uvlači je u kovitlac društva na pragu raspada. Osobna ženina priča zapravo je refleksija procesa na početku stoljeća u Austro-Ugarskoj, tada multinacionalnoj državi s Bečom i Budimpeštom kao kulturnim centrima svijeta. No, ispod površinskog sjaja skrivene silnice vuku u smjeru ratova, genocida, totalitarizama, propalih revolucija, kojih je 20. stoljeće bilo puno.

Nemes kao uvjereni Europljanin istražuje koliko je tanka glazura civilizacije te nastoji pronaći paralelu vremena u kojem živimo s vremenom naših predaka. Ističe kako u našoj današnjoj ljubavi prema tehnologiji i znanosti zaboravljamo što nas sve može odvesti na rub uništenja. Vjerujem da živimo u svijetu ne tako dalekom od onog prije Prvog svjetskog rata, svijetu sasvim slijepom za sile uništenja koje hrani u svojoj jezgri, navodi Nemes.

Još prije Saulova sina imao je ideju snimiti film o ženi izgubljenoj u svom svijetu, obavijenom misterijem. Dok u svom prvijencu gaji dokumentaristički stil, Nemes u novom filmu donosi priču u koju je gledatelj pozvan na putovanje s junakinjom, a pritom ga zanima susret pojedinačne i kolektivne duše. Smatra kako današnja kinematografija podcjenjuje gledateljev pogled pa sam njeguje pristup u kojem ne otkriva sve već gledatelja potiče da mu proradi mašta. Prije mraka njegovo je osobno svjedočanstvo ljubavi prema filmu, a ujedno i posveta filmu Zora (Sunrise), gotovo stoljetnom klasiku Friedricha Wilhelma Murnaua.