Slovenski scenarist i redatelj, autor brojnih međunarodno uspješnih filmova. Rezervni dijelovi (2003.) uvršten je u natjecateljski program Berlinalea, a Sight & Sound svrstao ga je među deset najvažnijih filmova „Nove Europe“. Film Slovenka (2009.) prikazan je na više od 100 festivala, uključujući Toronto, Rotterdam i Sarajevo. Za Noćno življenje (2016.) dobio je nagradu za najbolju režiju u Karlovim Varima. Autor je i niza dokumentarnih filmova, uključujući Granice (2016.), kratkometražni dokumentarni film snimljen u jednom kadru.

Diplomirala je filmsku režiju na Nacionalnom sveučilištu za kazalište i film (UNATC) u Bukureštu. Njezini kratkometražni filmovi obišli su festivale diljem svijeta, a dokumentarni Ugasi svjetla (2012.) premijeru je imao na Tribeci te je osvojio Srce Sarajeva za najbolji dokumentarni film. Dugometražni igrani prvijenac, Vojnici. Priča iz Ferentarija (2017.), nagrađen je posebnim priznanjem u San Sebastiánu. Dobitnica Zlatnih kolica na ZFF-u 2019. za dugometražni film Ivana Grozna.

Ima diplomu iz novinarstva i režije te doktorat iz masovnih medija s Komenskovog sveučilišta u Bratislavi. Dokumentarni film Drugi svjetovi (2006.) donio mu je posebno priznanje žirija u Karlovim Varima i prvi je dokumentarac u povijesti tog festivala koji je osvojio nagradu publike. Ostali filmovi su mu: dokumentarni film Osadné (Karlovy Vary 2009. – najbolji dokumentarac), igrani filmovi Eva Nová (Toronto 2015. – Nagrada FIPRESCI) i Nek bude svjetlost (ZFF 2019.; Karlovy Vary 2019. – Posebno priznanje ekumenskog žirija, nagrada za najboljeg glumca).

Rino Barbir rođen je u Splitu 1988. Godine 2017. diplomirao je snimanje na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Kao direktor fotografije radio je na brojnim filmovima, kao što su Med i mliko (2016.), Morska pjena (2016.) i Medo mali (2015.), te prvoj hrvatskoj online seriji, Carstvo ladovine, i dr. Za svoj redateljski prvijenac, Druker, nagrađen je Zlatnim kolicima za najbolji hrvatski film u programu Kockice 17. ZFF-a. Autor je brojnih glazbenih spotova.

Diplomirao je na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu s filmom Kamen u ruci (2017.), koji je premijerno prikazan u programu ACID, paralelnoj sekciji Filmskog festivala u Cannesu. Njegov amaterski film Crap poslužio je kao inspiracija za film Tilva Roš (Srce Sarajeva za najbolji film 2010.) Nikole Ležaića, u kojem Stefan nastupa u jednoj od glavnih uloga. Za kratki film Posljednja slika o ocu (2019.) nagrađen je na festivalima u Locarnu, Sarajevu i Beogradu, a osvojio je i Zlatna kolica za najbolji međunarodni kratkometražni film na 17. ZFF-u.

Diplomirao je produkciju na Fakultetu dramskih umjetnosti – Cetinje, Crna Gora. Osnivač je i direktor prve crnogorske neovisne filmske tvrtke, Artikulacija Film. Producent i koproducent na 17 dugometražnih filmova, serija, dokumentaraca i kratkih filmova. Osnivač Montenegro Film Foruma i prvi predsjednik Udruženja producenata i redatelja Crne Gore. Član Europske filmske akademije. Filmovi su mu prikazani diljem svijeta te su osvojili mnogo nagrada.